V tišini, dok vse još spi
pod bregi pod plovim nebom
skromno i stiha Zanjkova graba spi.
Črez šumo je pot,
zmed trovom je skrit,
a doli v grabi potok teče.
Mrzla mi voda popevke šepeče
o ljudim vrednim ki tam živojo.
Zanjova graba dom je moj !
Tu sam prohodil,
v maminim rokoja progovoril
z tatjom prohodil.
Koren globoko v zemlu tu seže
djetinstvo je moje najlepše tu.
Zanjkova graba mi srcu je zapisana,
a nekak si mislim da nigdar i ne bu
otota zbrisana!
Gabriel Kuzma
